U haljini od svetlosti

Slobodanki Rakić Šefer

 

U haljini od svetlosti
išla je tragom jednog pogleda.

Ne našavši sjaj u očima,
vratila se,
da na početku tog istog puta
sastavi mozaik svoje duše.

- Ne idi, rekao je vetar
i pri svakom njegovom titraju
svetle lopte su se odvajale
i kotrljale po zemlji.

Ushićen lepotom i sjajem,
Nije čuo kad je tiho rekla:
- Ne razbacuj svetlost,
Neće je uvek biti!

 

Gordana Simić Vidaković, 2005