GOSPOĐA ANKA
28.oktobar 2004. godine
- Dobar dan.
Da li sam dobila atelje Slobodanke Šefer?
- Da, ja sam.
- Moj suprug i ja odavno želimo da kupimo neku Vašu sliku, ali sad nam baš treba jedna izdužena.
- Kako izdužena?
Po vertikali ili horizontali?
- Po vertikali. Da li možemo da dođemo kod Vas?
- Naravno.
Sutradan, tačno u dogovoreno vreme zaustavio se taksi ispred moga ateljea i iz njega je izašla prelepa žena od oko pedeset i nešto godina u skupocenoj bundi kakva se retko viđa na ulicama Beograda. Tako obučena, našminkana i negovana, izgledala je kao filmska zvezda iz Holivuda. Vesela sa blistavim osmehom, zagrlila me na vratima, kao da se oduvek znamo, zbacila bundu kao krpu na stolicu i počela priču:
- Draga, baš se radujem što sam te srela uživo. Ista si kao tvoje slike, upravo tako sam te i zamišljala. Znaš, kad se sa suprugom dogovorim oko slikara onda ja idem u atelje i nikad ne kupujem u galerijama. Glupo mi je, nije to prašak za veš, hoću da upoznam slikara, da osetim njegovu dušu i da odmah vidim da li mogu da ostanem sama sa njegovom slikom u svom ambijentu. Zato moram da znam od koga kupujem, kako slikar izgleda, u kakvoj atmosferi radi...
Gospođa Anka, bilo je to njeno ime, dala mi je šlagvort da je odmah pitam čije slike ima.
- Pa imam ih puno, ne znam ni sama, ne mogu da se setim, ko će to znati?
To mi je izgledalo neozbiljno i zbunjujuće. Zar neko ko tvrdi da kupuje isključivo od slikara u ateljeu ne zna čije slike ima i ne može da se seti ni jednog imena?
- Pa dobro, recite mi u koji ste deo grada, u koju ulicu odlazili, pa ću vam ja pomoći da se setite.
Gospođa Anka je namerno prečula pitanje i umesto o slikarima počela je priču o sebi:
- Imali smo porodičnu vilu koju smo prodali, uselili smo se u veliki stan ali imamo te noseće stubove usred stana i glavni zid hoćemo da premostimo ovom veselom i romantičnom slikom.
Bila je to vertikalna slika visine 150 cm i širine samo 23 cm. Kad sam joj rekla cenu, to joj je navodno bilo puno odjednom pa smo podelile u nekoliko rata. Prvu ratu je gospođa Anka dala odmah. Shvatila sam da je mogla da plati sve odjednom što se pokazalo njenim sledećim dolaskom.
Već drugi put mi je i sama priznala da joj plaćanje na rate ne znači ništa. Ona i suprug su decenijama radili u stranim firmama, pare su odavno zaradili a imaju i veliki poslovni prostor koji izdaju stranoj firmi u atraktivnom delu grada. Želela je da navrati još koji put u moj atelje jer joj je bilo prijatno u okruženju mojih slika.
Svaki njen dolazak je bio veseo jer je i sama bila lepa, vesela, neposredna, rasterećena od problema. Mnogo toga mi je ispričala, mnoge savete mi je dala ali mi ni jednom nije otkrila čije slike ima. A meni je to ličilo na tajnu koju je krila.
- Ma imam ja svašta, imam i bezveznih slika.
- Dobro Anka, što ih držiš na zidovima?
Ona bi me samo pogledala, zagonetno se nasmešila i ponekad bi me, onako usput, pozvala:
- Moraš da dođeš kod mene pa ćeš ih i sama videti... Tako je Anka otplatila sliku ali je obećala da će opet “svratiti”. Nije prošlo dva meseca, ponovo mi se javila i došla u atelje. Htela je nekoliko malih slika, ali različite veličine. Opet me je zbunila.
- Šta će ti male kad imaš puno slika?
- Pa imam, ali mi trebaju baš tvoje male.
- Hoćeš li ih za poklone?
- Ma kakve poklone.
Daj mi metar ili mi diktiraj dimenzije ovih malih slika.
Ja sam imala toliko neobične dimenzije da ih ni sama nisam znala napamet. Okretale smo ih tamo-amo, skidale sa zidova, dok mi Anka u jednom momentu ne reče:
- Daj molim te, skini ih sve i dozvoli mi da ih odnesem kući do sutradan popodne. Ako se uklope, ne vraćam ti ništa, a ono što se ne uklopi vratiću ti. Moram da te udenem!
- Gde da me udeneš?
- Između Peđe i Lubarde imam jedno mestašce između Dobrovića i Gvozdenovića jedno, možda i dva, između Milunovića i Konjovića..., ne znam dok ne odnesem...
Rekla je to tako smireno i tiho kao da razgovara sama sa sobom. Kad je videla moje iznenađenje samo se osmehnula.
- Da, draga, ja imam same bisere, blizu 200 dragocenih slika, ali ja s razlogom o tome ne pričam. Hoću da osvežim kolekciju jer mi deluješ sveže i ovovremenski. Bliske su mi tvoje slike. Inače nemem nikakve potrebe za kupovinom slika!
Zaista, Anka je bila neobično inteligentna i pronicljiva žena a meni nije palo na pamet da ima i onih ljudi koji će ti svašta otkriti iz svog života, ali će sakriti ono što se nama čini običnim.
Napisano na Dan Sv Nikole, 2009.