U haljini od svetlosti
Slobodanki Rakić Šefer
U haljini od svetlosti
išla je tragom jednog pogleda.
Ne našavši sjaj u očima,
vratila se,
da na početku tog istog puta
sastavi mozaik svoje duše.
- Ne idi, rekao je vetar
i pri svakom njegovom titraju
svetle lopte su se odvajale
i kotrljale po zemlji.
Ushićen lepotom i sjajem,
Nije čuo kad je tiho rekla:
- Ne razbacuj svetlost,
Neće je uvek biti!
Gordana Simić Vidaković, 2005